Deuteronomy 27

1I zapovjedi Mojsije sa starješinama Izrailjevijem narodu govoreći: držite sve ove zapovijesti koje vam ja danas zapovijedam. 2I kad prijeđeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko i namaži ga krečem. 3I napiši na njemu sve riječi ovoga zakona, kad prijeđeš da uđeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, u zemlju gdje teče mlijeko i med, kao što ti je kazao Gospod Bog otaca tvojih.

4Kada dakle prijeđeš preko Jordana, podigni to kamenje, za koje ti zapovijedam danas, na gori Evalu, i namaži ga krečem. 5I načini ondje oltar Gospodu Bogu svojemu, oltar od kamenja, ali ga nemoj gvožđem tesati.

6Od cijela kamenja načini oltar Gospodu Bogu svojemu, i na njemu prinesi Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice. 7Prinesi i zahvalne žrtve, i jedi ih ondje, i veseli se pred Gospodom Bogom svojim. 8I napiši na tom kamenju sve riječi ovoga zakona dobro i razgovijetno.

9I reče Mojsije i sveštenici Leviti svemu Izrailju govoreći: pazi i čuj Izrailju, danas si postao narod Gospoda Boga svojega. 10Zato slušaj glas Gospoda Boga svojega, i tvori zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam.

11I zapovjedi Mojsije u onaj dan narodu govoreći: 12Ovi neka stanu da blagosiljaju narod na gori Garizinu, kad prijeđete preko Jordana: Simeun, Levije, Juda, Isahar, Josif i Venijamin.

13A ovi neka stanu da proklinju na gori Evalu: Ruvim, Gad, Asir, Zavulon, Dan i Neftalim. 14I neka progovore Leviti glasovito i reku svjema u Izrailju:

15Proklet da je čovjek koji bi načinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetničkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajući neka reče: amin.

16Proklet da je koji bi ružio oca svojega ili mater svoju. A sav narod neka reče: amin.

17Proklet da je koji bi pomakao među bližnjega svojega. A sav narod neka reče: amin.

18Proklet da je koji bi zaveo slijepca s puta. A sav narod neka reče: amin.

19Proklet da je koji bi izvrnuo pravicu došljaku, siroti ili udovici. A sav narod neka reče: amin.

20Proklet da je koji bi obležao ženu oca svojega, te otkrio skut oca svojega. A sav narod neka reče: amin.

21Proklet da je koji bi obležao kakvo god živinče. A sav narod neka reče: amin.

22Proklet da je koji bi obležao sestru svoju, kćer oca svojega ili kćer matere svoje. A sav narod neka reče: amin.

23Proklet da je koji bi obležao taštu svoju. A sav narod neka reče: amin.

24Proklet da je koji bi ubio bližnjega svojega iz potaje. A sav narod neka reče: amin.

25Proklet da je koji bi primio kakav poklon da ubije čovjeka prava. A sav narod neka reče: amin.

Proklet da je koji ne bi ostao na riječima ovoga zakona, i tvorio ih. A sav narod neka reče: amin.

26